Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.

U sklopu projekta Erasmus + naši učenici (Hana Blešć, Helena Janušić, Lucija Trupković, Anesa Vršić i David Jambrošić) s učiteljicom Jelenom Pavlic i psihologinjom Irenom Šestak posjetili su Poljsku te u tjedan dana boravka sudjelovali u brojnim aktivnostima. Kako su se proveli i što su tamo radili provjerila je za vas naša Novinarska ekipa.

Na naša pitanja odgovarale su psihologinja Irena Šestak, učiteljica Jelena Pavlic te učenici David Jambrošić i Hana Blešć.

* Recite nam nešto više o projektu. Kako se zove, koliko traje?

Jelena: Projekt se zove „Creativity enterpreneurship and technology at the service of those who need it the most“.

Projekt  je inače u izvornom stanju trebao trajati dvije godine, ali smo dobili produljenje zbog nemogućnosti putovanja, evo tek sad se krenulo na prvo putovanje. U veljači se putuje u Italiju. U projekt je uključeno više država, osim nas i Poljske još i Portugal, Španjolska, Grčka i Italija.

*Koje ste gradove posjetili?

Irena: Posjetili smo više poljskih gradova, Gdynju,  Gdanjsk i Sopot,  ali  bili smo smješteni u Gdynji.

*Koji vam se najviše svidio?

Jelena: Najviše mi se svidio grad Gdanjsk. 

*Kako ste putovali?

Irena: Putovali smo automobilom do Zagreba i onda od zračne luke avionom do Varšave. Put je trajao sat i petnaest minuta, a onda od Varšave do Gdanjska isto tako sat vremena. Kratko samo čekali na aerodromu.

*Je li bilo teško organizirati put s obzirom na pandemiju Covid 19?

Irena: Bilo je neizvjesno do zadnjeg dana jer su djeca trebala biti smještena u obiteljima - sve skupa nas je bilo sedmero (nas dvije i petero učenika). Ravnateljica škole koju smo posjetili odlučila je da zbog prevelikog rizika od zaraze djeca ipak neće biti smještena u obiteljima. Morali smo u zadnji čas mijenjati smještaj djece, ali uspjeli smo sve riješiti .

*Gdje ste bili smješteni?

Irena: Bili smo smješteni u centru grada u stanu. Imali smo trosobni stan.

*Koja je bila Vaša uloga tamo?

Irena: Učiteljica i ja bile smo djeci pratitelji i koordinatori. Sudjelovali su u raznim aktivnostima te su predstavljali igre koje su izradili.

*Kakvi su bili naši učenici? Kako su se snašli?

Irena: Učenici su bili dobri i funkcionirali su, nisu se baš toliko družili s drugom djecom kao oni koji su bili smješteni u obiteljima jer su ta djeca išla na neke aktivnosti koje su im pripremili roditelji. Dosta su samostalno istraživali, a David je bio najaktivniji. Posjetili su razne muzeje i eksperimentalne centre.

*Koja je razlika između njihovih škola i naših? I obrazovanja općenito?

Irena: Škola s kojom smo mi ostvarili projekt je američka privatna škola koju roditelji mjesečno plaćaju 500 eura. Imaju dvojezičnu nastavu (na engleskom i poljskom jeziku). Povijest, vjeronauk i još neke predmete slušaju na poljskom. Imaju neke profesore koji su Englezi i Amerikanci. Njihovi nastavnici imaju manje posla nego naši. Neki razredi su bili u samoizolaciji pa nije bilo toliko puno djece, ali vladao je mir i tišina.

Jelana: Škola je nova i učionice su slične našima, ali su sve otvorene, imaju staklena vrata, staklene stijene i sve se vidi iz hodnika unutra u učionice.

*Ispričajte nam za kraj neku anegdotu ili zanimljivost s puta.

Irena: Profesorica i ja zakasnile smo na večeru organiziranu samo za učitelje jer nas je GPS navodio na krivi put dok nismo pitale jednu ženu koja je šetala psa i saznale da idemo u potpuno krivom smjeru. Inače smo uvijek dolazile točno i na vrijeme na sve aktivnosti. Taj put smo kasnile 25 minuta i ispričale se, a su nas oni čekali. Vezano za učenike mogu reći da su bili budni do 2, 3 ujutro. Pričali su, smijali se,  kako se  obično djeca ponašaju na putovanju. Njima je to bilo prvo putovanje avionom pa su bili i malo prestrašeni. Bili su glasni i brbljavi,  ali nije bilo nikakvih neugodnih iskustava.

Jelena: Zanimljivo je Baltičko more jer je sivo, nije ni slično našemu moru. Tamo plivaju labudi i patke, a kod nas bi bilo malo neobično da susretnemo na moru takve ptice. Plaže su im prekrasne, ali temperatura ljeti je 12 do 15 stupnjeva tako da nije baš ugodno za kupanje. Uvijek ima onih hrabrih koji se kupaju u takvom moru, no nama je teško zamisliti kupanje na takvim prekrasnim, pješčanim plažama.

* Jeste li sada prvi put putovali zrakoplovom? Kakvo je to iskustvo?

David: Mi smo putovali prvi put avionom.

Hana: Naše iskustvo je bilo dobro. Ništa strašno, zabavno je bilo.

* Objasnite nam što ste radili u Poljskoj. Koje gradove ste posjetili?

David: Upoznavali smo nove učenike, stekli nova iskustva, upoznali novi sustav u novoj školi i sudjelovali na brojnim radionicama. Najdraži nam je grad Gdanjsk jer je velik i ima lijepi stil gradnje.

*Kakav je bio smještaj? Prehrana?

Hana: Smještaj je bio udoban, prehrana je bila fina, jeli smo u restoranima.

* Kako je tekla komunikacija između vas i poljskih učenika?

David: Komunikacija je bila u redu jer smo se na engleskom sporazumijevali i sklopili smo nova prijateljstva. 

* Što ste od njih naučili? Po čemu ste slični, a po čemu različiti?

David: Imamo dosta istih riječi, a različitih po naglasku. 

* Što će vam najviše ostati u sjećanju?

 Hana: U sjećanju mi je ostao shopping centar.

* Jeste li upoznali neke nove prijatelje? Hoćete li nastaviti to prijateljstvo i ovako na daljinu?

David i Hana: Upoznali smo nove prijatelje i ostali smo u kontaktu.

U prilozima pogledajte nekoliko fotografija sa putovanja.