Ugljenokop u Dragoslavcu – škola oživljava zaboravljenu rudarsku priču Međimurja

Kad se spomenu rudnici u Međimurju, prva asocijacija je Mursko Središće – grad rudara. Ono što je mnogima manje poznato, ili potpuno nepoznato, jest da je rudnik postojao i u Dragoslavcu.

Dio bilježaka Stjepana Horvata opisuje sljedeće:„Godine 1908. u Pleškovcu krčmu je imao Juraj Janušić, na lokaciji gdje se kasnije nalazila prodavaonica Poljoprivredne zadruge. On je došao na zanimljivu ideju kako bi uvećao svoje prihode. Naime, u blizini krčme, u njegovoj šumi kod Dragoslavca, iz zemlje su se uočavali ugljenasti tragovi.

Naslućivao je da bi se tu mogla nalaziti ruda ugljena pa je započeo s ‘istraživačkim radovima’. Od ceste je u grabi ispod brijega počeo kopati. Nije se prevario – ubrzo je naišao na ugljen…“
Priča koja se nastavlja na terenu

Kako priča dalje ide, možete saznati u subotu 25. travnja od 15:00 sati. Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu organizira u sklopu Dana Jurjeva i projekta „Matematika na cesti“ šetnju – i to ne bilo kakvu, već „Prvu rudarsku šetnju u Dragoslavcu“.

Mjesto okupljanja je stara škola u Dragoslavcu. Krećemo na polusatnu šetnju prema Jobovoj grabi. Računajte na strmije dijelove, pa je važno da imate prikladnu i čvrstu obuću. Do sada je prijavljeno 62 učenika, a šetnji se mogu pridružiti svi zainteresirani sudionici – svi ste dobrodošli. Kod samog rudnika čut ćete priče iz prve ruke o tome kako je Đuro Barlek došao iz Očure pokrenuti ugljenokop, a priču će ispričati njegov unuk Dragutin.

Kako to da je Dragoslavec imao prugu i vagone, koliko se ugljena vadilo godišnje te brojne druge zanimljivosti otkrit ćemo upravo na lokaciji rudnika. Na kraju šetnje sve sudionike očekuje okrjepa, a učenici će biti nagrađeni ulaznicama za čakovečke bazene.

Škola kao most između prošlosti i sadašnjosti

Ovakve aktivnosti pokazuju koliko je važno povezivanje škole, lokalne povijesti i zajednice. Škola nije samo mjesto učenja iz udžbenika, nego i prostor u kojem se prošlost otkriva kroz stvarne lokacije, priče i ljude. Kada učenici i sudionici hodaju stazama svog kraja, povijest prestaje biti apstraktna – ona postaje doživljaj. Na taj način znanje se bolje pamti, a osjećaj pripadnosti zavičaju jača. Ovo će biti šetnja prirodom – stazama prošlosti.

Ova aktivnost je primjer prakse gdje se škola, lokalna povijest i zajednica povezuju u smislenu cjelinu. Učenje izlazi iz učionice i postaje iskustvo – učenici ne usvajaju sadržaj samo kroz knjige, nego kroz stvarni prostor, priče i ljude. Posebnu vrijednost daje uključivanje “svjedoka vremena”, čime povijest postaje živa i vjerodostojna. Takav pristup jača identitet, pripadnost kraju i poštovanje prema baštini, a istovremeno potiče kretanje, boravak u prirodi i zajedništvo.

Učenje iz stvarnog života

Šetnja poput ove omogućuje iskustveno učenje, gdje se znanje ne prima samo slušanjem, nego i promatranjem i kretanjem kroz prostor. Učenici tako povezuju prirodu, povijest i lokalne priče u jednu cjelinu. Takav način učenja razvija znatiželju, kritičko mišljenje i svijest o vrijednosti lokalne baštine. Ono što se vidi i doživi na terenu ostaje trajno u pamćenju. A da će se imati što pamtiti potvrđuju aktualni radovi oko uređenja ulaska u rudnik ili postavljanja vagona i tračnica.

Zajednica koja čuva svoju baštinu

Uključivanjem lokalnih ljudi, škola postaje dio šire zajednice koja zajedno čuva i prenosi priče važnih mjesta. Stariji mještani postaju živi svjedoci vremena, a njihova sjećanja most su između generacija. Na taj način jača se zajedništvo, ali i odgovornost prema očuvanju kulturne i povijesne baštine. Povezivanje škole, prošlosti i zajednice stvara osjećaj identiteta i pripadnosti. Učenici ne uče samo o svom kraju – oni ga stvarno upoznaju. Takva iskustva oblikuju mlade ljude koji bolje razumiju prostor u kojem žive i više ga cijene. Dođite u subotu u Dragoslavec!