U subotu je u Brezju održana druga šetnja stazama grofova Feštetića – događaj koji je inicirala i organizirala Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića iz Svetog Jurja na Bregu u sklopu projekta „Matematika na cesti“. Ova vrijedna inicijativa škole još jednom je pokazala koliko obrazovna ustanova može biti pokretač sadržaja koji povezuju učenike, roditelje i cijelu lokalnu zajednicu. Program je održan u sklopu proslave Jurjeva uz snažnu podršku Općine Sveti Juraj na Bregu i Mjesnog odbora Brezje.
Sama šetnja trajala je tri sata tijekom koje je dvjestotinjak sudionika, od onih najmanjih do onih nešto manje mlađih, prošlo stazu duljine 8 km. Početak je bio kod vrtića Šumska vila gdje su šetače dočekali zvukovi violine jer je posljednji grof Eugen Feštetić volio cigansku glazbu koja ga je često pratila po Međimurju.
Prometna preventiva i suradnja s policijom
Djelatnici Policijske uprave Međimurske došli su kombijem i uoči same šetnje podijelili su mnoštvo preventivnih letaka i simboličnih nagrada te odgovorili na pitanja. Policija je bila i konkretna podrška šetačima dok su krenuli cestom u šumu. Tijekom šetnje u tri navrata se nakratko izlazilo na cestu pa je policijska podrška bila izrazito bitna. Policija cijelo vrijeme podržava projekt „Matematika na cesti“ i bit će podrška naredne subote 25. travnja kada u Dragoslavcu škola organizira prvu rudarsku šetnju do tamošnjeg obnovljenog ugljenokopa.
Gdje su bili mostovi?
Nakon pozdravne riječi ravnatelja Mladena Beuka, nakon što je učenica Dina Jurišić pročitala pjesmicu o Brezju, početne priče o Feštetićima, Jurju starijem i mlađem, Ladislavu i Eugenu krenulo se u šumu šetnjom stazama grofova Feštetića. Idilično proljetno zelenilo povezano s baštinom i prirodom pokazalo se kao pun pogodak, a upravo ovakav spoj učenja i iskustva potvrđuje vrijednost školskih inicijativa u lokalnoj sredini.
Prvo stajalište bilo je kod mjesta gdje je nekada most prelazio potok. Tu su Ivan Vidović i Franjo Klobučarić ispričali čega se sjećaju o mostovima i što su čuli od svojih predaka, čime je događaj dobio snažnu međugeneracijsku dimenziju.
Stari grad Brezje
Prema zemljovidu iz 1803. godine Robert Martinčević je napravio maketu Starog grada Brezje. Na karti se spominje Zvjerinjak i Sveta Helena, a uz kartu je napravljen nacrt onog što se smatra lovnom kućom Feštetića u ovom dijelu šume.
Martinčević je o Starom gradu uoči šetnje uz rekao: „Pretpostavljam da svi imate centralno grijanje i toplu vodu. Zanimljivo je da je to sve imao i stari grad u Brezju 1803. godine. U vremenu bez kalkulatora, računala i ostalih naprednih tehnologija koristeći samo fizičku snagu bez kružne pile, bušilice, modernog okova i bez struje napravljen je stari grad u Brezju.
Netko je morao izračunati statiku krova i cijele zgrade kojoj su dimenzije bile vrlo pozamašne. Temelji su bili izgrađeni od kamenih blokova povezanih u cjelinu (a zanimljivo bi bilo znati gdje su ti blokovi danas). Duljina zgrade bila je čak 40,5 metara, a širina 20,7 metara, dok je visina donje etaže bila po današnjem standardu 270 cm. Samo krovište zbog kosina da se može normalno hodati bilo je 325 cm visine, a izvlake za prozračivanje bile su duge 3 m i široke 325 cm. Vrlo impresivna građevina za svoj položaj koji je bio u šumi.
Svaki dio te kuće za odmor priča svoju priču. Lokacija – stari grad smješten je nedaleko od glavnog puta i tik uz zvjerinjak. U to vrijeme šume su bile guste, a samo poljski put vodio je do kuće što opet govori i potiče na razmišljanje o dovozu građe na tu lokaciju usred ničega.
Ali sam vlasnik tu je vidio veliki potencijal da pobjegne iz gužve i da uživa u zvukovima svog omiljenog instrumenta – violine. Kuća je bila izgrađena od prvoklasne hrastovine koju su Feštetići izdvojili iz svojih mnogobrojnih šuma. Hrast ima odličnu toplinsku izolaciju i dugo izdrži u vanjskim uvjetima.
Unutarnji interijer su: predvorje, dvije sobe, od kojih je jednu koristio grof, a drugu vjerojatno lovočuvar (koji je bio zadužen i za održavanje kuće), zatim komora, podrum i prostor za kočiju i alat.
Kada sam vidio grijanje, nisam mogao vjerovati. Centralno pozicioniranje obuhvaćalo je sve prostorije s povratom duplog dimnjaka za dvostruko grijanje i s velikim kotlom za toplu vodu i pušnicom za dimljenje mesa.
Rado sam pristao na izradu makete misleći da je to obična maketa s nekoliko zidova i malim krovom. Na moje iznenađenje morao sam se koristiti različitim formulama i izračunima kako bih mogao izraditi identičnu kuću.
Uživao sam radeći ovu maketu koja me vratila u neko drugo doba, kada su vukovi i još mnoge različite divljači slobodno šetale po našem Međimurju. U to vrijeme grofovi Feštetić boravili su u ovoj predivnoj kući za odmor uz zvukove violina i romske glazbe.“
Uz Vidovića i Klobučarića ovdje nam je govornik bio i Dragutin Barlek koji se prisjetio školskih dana u Brezju kada su kao djeca odlazili iz škole u šumu na igru.
Retencija Globetka
Šetači su na kratko izašli iz šume i našli se u Globetki. Globetka je jedna od sedam retencija naše županije koja se proteže kroz Šenkovec, Nedelišće, Čakovec i Strahoninec. Nakon velike poplave u ožujku 1963. godine, kada je tadašnji zapadni dio grada pokrivalo jezero površine 16 kilometara kvadratnih prosječne dubine 80 cm, krenulo se u izgradnju retencija. Kako bi se Čakovec zaštitio od oborinskih voda iz gornjeg dijela Međimurja, izgrađene su retencije Šenkovec (1967.), Križopotje (1973.) i Jegerseg (1982.).
Ksajpa – vidikovac i kazalište
Feštetići su imali lijepi vidikovac na mjestu gdje je danas stara bolnica, s kojeg se pružao pogled na panoramu Čakovca. Nakon kupnje imanja od svetojelenskog baruna Kneževića, proširili su svoj posjed prema Svetom Jurju na Bregu. Cijeli kompleks Ksajpe, zajedno s tzv. Crvenim putem koji je vodio do Slakovca i Brezja, postao je dio Feštetićeva imanja.
Kasnije je vidikovac prodan Talijanu Valntu Morandiniju koji je ondje podigao ciglanu i vilu. Nadogradnjom je vila kasnije postala plućna bolnica koja je djelovala od 1958. do 2007. godine.
Grof Eugen Feštetić, osim glazbe, volio je i kazalište. U Ksajpi je uz lovište i vidikovac izgrađeno kazalište na otvorenom, s garderobama koje su podzemnim hodnikom bile povezane s pozornicom. Glumci su dolazili čak iz Budimpešte.
Priroda, baština i zajedništvo
Nakon obilaska Ksajpe šetači su se vratili u šumu i kružnom stazom nastavili prema igralištu, vatrogasnom domu i kapelici Srca Isusova i Marijina. Završna točka bila je Succulent Fantasy, gdje su sudionici mogli razgledati tisuće biljaka koje su mnoge ostavile bez daha.
Školarci su popunili anketu u vatrogasnom domu i evo nekoliko njihovih dojmova kako im je bilo:
„Bilo mi je jako lijepo jer smo šetali prirodom i nešto sam novo saznao.“
„Bilo mi je super rado bih opet sudjelovala.“
„Bilo je lijepo i zanimljivo.“
„Bilo mi je vrlo lijepo jer sam se družio s prijateljima i nešto naučio.“
„Super mi je što sam saznao nešto novo o mjestu gdje živim.“
„Bilo mi je jako zanimljivo i puno toga sam naučila.“
„Drago mi je što sam sudjelovala u šetnji i bilo mi je baš super.“
„Odlično sam se provela.“
„Jako sam uživala.“
„Sviđa mi se što smo puno vremena provodili u šumi.“
„Moj dojam je bio predivan u prirodi i šetnji.“
„Bilo mi je prekrasno.“
„Bilo mi je lijepo jer sam se družila s prijateljima.“
Priča se nastavlja u subotu 25. travnja od 15:00 sati prvom rudarskom šetnjom u Dragoslavcu.
Zahvala sudionicima i pomagačima
Hvala svim sudionicima pohoda – svojim dolaskom obogatili su ovaj događaj. Hvala sviračima, govornicima, Policijskoj upravi Međimurskoj, Općini Sveti Juraj na Bregu, Mjesnom odboru Brezje, Udruzi žena Breza Brezje, Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Brezje, veteranima NK Hajduk Brezje i svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ovog dana. Upravo zajedništvo škole i lokalne zajednice čini ovakve projekte posebnima i vrijednima nastavka.
