Učenici naše škole privode kraju projekt „Mladost je radost, društvo je odlično – ne trebaju nam mobiteli.“ Nedaleko od škole, između Malog Mihaljevca i Brezja, nalaze se Bedekovićeve grabe. Uz učitelje matematike koji su na svim aktivnostima ovoga je puta učiteljica Jelena Pavlic ispričala priču o bogatstvu i značaju ovog lokaliteta.
Vlažne livade na lokalitetu Bedekovićeve grabe u Općini Sveti Juraj na Bregu 6. prosinca 2002. proglašene su spomenikom prirode. Spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost.
Bedekovićeve grabe potočna su dolina potoka Pleškovec i vrijedno stanište brojnih ugroženih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Biološkim istraživanjima u Bedekovićevim grabama zabilježeno je preko 80 biljnih vrsta te više od 60 vrsta danjih leptira. Područje površine 13.11 ha zaštićeno je kao zoološki spomenik prirode zbog obitavanja ugroženih vrsta leptira zagasitog livadnog plavca i velikog livadnog plavca.
Oni polažu jajašca na biljku hraniteljicu ljekovitu krvaru među čijim se cvjetovima razvijaju gusjenice hraneći se njezinim sjemenkama. Nakon četvrtog presvlačenja gusjenica napušta biljku hraniteljicu i pada na tlo. Tu počinje novi proces i gusjenice prihvaćaju mravi domaćini koji odnose gusjenice u mravinjak štiteći ih tako od predatora.
Gusjenice su u mravinjaku deset mjeseci. Kad je prihvaćena u mravinjaku, gusjenica se hrani mravljim ličinkama. U proljeće se zakukulji i provodi još mjesec dana blizu površine zemlje te u lipnju kao odrasli leptir izlazi iz zemlje. Odrasli se leptiri hrane ljekovitom krvarom, a većinu života provode mirujući i sunčajući se. Izrode jednu generaciju čiji se leptiri pojavljuju na Bedekovićevim grabama od lipnja do kolovoza.
Od ostalih sastavnica bioraznolikosti zaštićenog područja treba spomenuti još dvije ugrožene vrste leptira, a to su kiseličin vatreni plavac te danja medonjica zbog kojih su Bedekovićeve grabe dio prostorno većeg, europski važnog područja ekološke mreže Natura 2000.
Bedekovićeve grabe dobile su ime po Josipu Bedekoviću Komorskom (1688. – 1760.), hrvatskom rimokatoličkom svećeniku iz reda pavlina, bogoslovu i povjesničaru. Djelovao je u samostanu sv. Jelene u Šenkovcu. Osim vjerskim, bavio se je obrazovnim, znanstvenim, književnim i umjetničkim radom.
Nakon edukativnog dijela i šetnje učenici su odmorili uz jelo i sok. Prije nastavka aktivnosti troje učenika je slučajnim odabirom nagrađeno ulaznicama za Terme Sveti Martin i čakovečke bazene. Energije nije nedostajalo za druženje uz nogomet, badminton i odbojku. Iako je dogovor bio da druženje traje dva sata roditelji su još čekali jedno vrijeme na svoju djecu kojima je bilo lijepo i koji su produžili svoje druženje što je dovoljan dokaz da je i ova aktivnost uspješno provedena, da su djeca imala lijepo zajedničko vrijeme uz edukaciju i zajedničko provedeno vrijeme.
Željko Kraljić
